Magreb

Magreb: dragulj Severne Afrike

Pored sjeverozapadne obale Afrike zapadno od Egipta, nalazi se oblast Magreba, oblasti u kojoj dominiraju Arapi od 8. vijeka. Prije formiranja modernih nacionalnih država u regionu u 20. vijeku, Magreb je definisan kao manja teritorija između Mediteranskog i Atlanskog. Danas se Magreb sastoji od Maroka, Libije, Alžira, Tunisa i Mavretanije i ima oko jedan procenat svjetske populacije.

Većina stanovništva koji žive u regionu Magreba smatraju se arapskom, ali postoji i veliki broj ne-Arapa, poput Berbera, koji Magreb zovu svojim domom.

Jezik i kultura u Magrebu

Jezik Magrebskog područja prvenstveno je arapski. Međutim, da bi pomogli u poslovanju i trgovini, neke zemlje govore i francuski, italijanski i engleski. Kako je Magreb u određenoj meri izolovan od ostatka afričkog kontinenta od planine Atlas i pustinje u Sahari, ljudi koji su se naselili u sjevernim dijelovima regiona imaju istoriju komercijalnih i kulturnih odnosa sa zemljama Mediterana uključujući južne Evrope i zapadne Azije. U stvari, ti odnosi se vraćaju do prvog milenijuma pre nove ere s feničanskom kolonijom Carthage. Zatim, u 19. vijeku, područja Magreba bili su kolonizovani od strane Francuske, Španije, pa čak i Italije, koja je trajala efekta na region i nastavlja da stvara kulturne veze.

Na primer, danas više od dva i po miliona imigranata Magrebi žive u Francuskoj (uglavnom iz Alžira i Maroka) i ima više od tri miliona francuskih državljana Magrebi.

Danas je primarna religija Magreba pretežno muslimanska, a najmanji procenat stanovništva je hrišćanske ili jevrejske vere.

Ali istorijski, region je ugostio članove svake ove vere, uglavnom kao rezultat osvajanja imperija i kasnije konverzije. U drugom veku Rimljani su pretvorili veliki dio regiona u hrišćanstvo. Dominacija hrišćanstva završila je arapskim invazijama koje su u sedmi vek dovele islam Magrebu. Magreb je takođe bio u jednom trenutku dom za značajnu jevrejsku populaciju pod nazivom Magrebim. Ove jevrejske zajednice unapred datiraju konverziju regiona u islam, a mali broj jevrejskih zajednica i dalje postoji.

Politički sistemi zemalja Magheba takođe su slični. Alžir, Mauritanija i Tunis imaju predsednike, dok Maroko ima kralja. Libija nema zvaničnu titulu za svog lidera. Godine 1989. Mauritanija, Maroko, Tunis, Libija i Alžir formirali su Magreb Union, čiji je cilj bio promovisanje saradnje i ekonomske integracije između nacija. Ali sindikat je bio kratkotrajan i sada je zamrznut. Tenzije, posebno između Alžira i Maroka, ponovo su se pojavile i ti sukobi su ometali uspjeh ciljeva sindikata.

Hrana u Magrebu

Iako zemlje Magrebskog regiona dele mnoge kulturne tradicije, jednom od najočiglednijih je njihova zajednička kulinarska kultura.

Među ovim zajedničkim tradicijama je upotreba kuskusa kao glavne hrane za razliku od upotrebe bijelog pirinča, što je popularno u istočnoj arapskoj kulturi. Pored toga, ove zemlje dele tagin , što je i deo posuđa i stil kuhanja. Zbog geografije regije Magreb je tokom istorije blisko povezan sa mediteranskim svetom. Začini i ukusi iz Italije i Španije filtrirali su se u kuhinju Magreba, uparivši se sa povrćem, mesom i morskim plodovima rodom iz primorske regije. Iako region deli ove kulinarske tradicije, svaka zemlja i dalje zadržava svoj jedinstveni ukus i stil.